Anonimen
|
Ono, juče, rekoh, da je ovaj forum prso skroz, skupa sa mnom, naravno, nema ljudi, sve je prazno i sve je isprazno, pa kontam da treba da se dese neke promjene, da se desi "ulica", revolucija, pa ćemo poslije toga mi djeca da skačemo na zub istoj, da se svrgne postojeća diktatorska, totalitarna vlast koja mi ne da da pretočim misli u riječi, ne mogu svaki dan da budem i lijep i obrijan, prijatan i fin, simpatičan i drag, ne mogu stalno da klimam glavom poput lutka iz izložbe, nisam od plastike, venama mi teče krv koja ka površini gura i balvane straha, i bijesa, i tuge, i mržnje, i ljubavi i strasti, i stradanja, i kajanja i svega, ne mogu stalno da se iscrtavam na kožu babama i dedovima, majkama i očevima, ćerkama i sinovima, nama i vama, sebi i tebi, njemu i njoj, **** vam mater svima, hoću glasno i jasno da vas opsujem kad mi niste po volji, kad mi nudite cvijeće i pjevate sa osmijehom na licu kad se meni plače, budite tolerantni, dozvolite da vam se na cvijeće ponekad uzvrati i paljbom, dozvolite romima da budu cigani, dozvolite ljubavi da bude i mržnja, kad smo već svi tako tolerantni, ako je ljubav vrijednost dajte da se volimo, činite preljubu, volite i đavla, jebite se svi skupa sa mnom, samo... samo budite tolerantni, kao što sam, evo recimo ja, i dozvolite ljudima da psuju!!! Jer ovo je moj život, ovaj život i TI u njemu! ZABRANJUJEM VAM CENZURU!!! ... i duhu slobode i tolerancije poklanjam vam nešto Na jeziku moje pustinje dva su puta utabana Okom sunca kroz paučinu kose bačen poljubac na rame čak i oči kada sklopim pa i da hoću ne vidim te granica briše poteze iznova iscrtavam je utabana dva ko jedan na jeziku moje pustinje Iz tvog slapa vodu pio Iz moje pustinje pjesak jeo Grlom cure glad i žeđ samo želju želim da rodi se.
|